Terensko istraživanje u Istri: travanj 2015.

Od 11. do 18. travnja 2025. hISTROX tim boravio je na terenskom istraživanju na istarskom poluotoku, s ciljem obnove i jačanja veza koje smo uspostavili s govornicima žejanskog i vlaškog jezika tijekom našeg prethodnog posjeta 2019. godine i tijekom izložbe koju smo organizirali u Muzeju Lapidarium u Novigradu 2022. godine. Naš je glavni cilj bio saznati više o nedavnim promjenama u životu zajednice i o samome jeziku kroz slobodne ili poluusmjerene razgovore i jezične upitnike. Uz posjet Žejanama (za sjevernu varijantu istrorumunjskog) i Šušnjevici, Opriću, Rijeci, Kastvu, Matuljima, Opatiji i Labinu (za južne varijante), posjetili smo i Trst (Italija) kako bismo se susreli s članovima iseljeničke istrorumunjske zajednice. Uță Bărbulescu fokusirala se na Trst, a zatim na Žejane, dok su se Costea, Brădeanu i Helmrich usredotočili na područje južnih dijalekata.

U Trstu je Uță Bărbulescu intervjuirala članove istrorumunjskih kulturnih udruga (Ervina Curtisa i Elenu Curtis, Talijansko-rumunjska kulturna udruga „Decebal”, Fulvio de Gregorio), kao i potomka Istrorumunja iz Šušnjevice (Brunu Bellulovicha). Intervjui su nam pružili pregršt informacija o tome što se dogodilo s ovom zajednicom između dvaju svjetskih ratova, o ‘istarskom egzodusu' u koji su bili uključeni nakon Drugog svjetskog rata, o položaju Istrorumunja u Trstu, postupnoj prirodi migracije te o iseljeničkoj zajednici u SAD-u, ali i o gubitku materinskog jezika i hitnoj potrebi da se prouči njegov utjecaj na ovu zajednicu. 

U Žejanama smo intervjuirali šest tečnih govornika, uglavnom u domu obitelji Gabriš. To su bili (s djevojačkim prezimenima i obiteljskim nadimcima): Adrijana Gabriš (Stambulić, lu Magåta/le Grzele), Vesna Slosar (Sanković, lu Kljomina), Irena Majkić (Doričić, lu Jerko), Mauro/Edi Doričić (lu Ovčarić), Željko Doričić (lu Kljone), Mauro Doričić (lu Pavka). S velikom su velikodušnošću dopustili da snimimo sedam sati razgovora koji sadržavaju vrijedne nove podatke o gramatičkim strukturama imenica i glagola te o povijesti njihove nekoć blisko povezane zajednice, pokušajima oživljavanja jezika među mlađom generacijom i lokalnim tradicijama (Zvončari i Pustu). Zvončari su maskirani sudionici u tradicionalnim povorkama koji zvone (vidi UNESCO popis nematerijalne kulturne baštine), a Pustu je godišnja karnevalska proslava.

Posebno dirljiva bila je priča gospođe Adrijane Gabriš, koja se vratila živjeti u Žejane, u kuću svog djeda Antona Marmilića Magåte i aktivno sudjeluje u oživljavanju jezika. Njezinog je djeda 1960-ih godina intervjuirao Tony Hurren, čiji su materijali donirani Sveučilištu u Oxfordu i poslužili kao temelj našeg pilot-projekta.

U Šušnjevici smo ponovno posjetili Ekomuzej Vlaški puti koji pripovijeda priču o govornicima vlaškog jezika iz Šušnjevice i okolice. Također smo se, nakon nekoliko godina, ponovno susreli s nekim od govornika žejanskog i vlaškog jezika s kojima smo u kontaktu od 2019., kada smo prvi put posjetili regiju u sklopu pilot-projekta. Osim toga, s velikim zadovoljstvom smo se napokon osobno upoznali s brojnim govornicima koji su u posljednjih nekoliko godina doprinijeli našem projektu putem online platforme Zooniverse (usput, ova platforma još uvijek prima doprinose od onih koji govore ili razumiju vlaški ili žejanski!).

Razgovarali smo s Josipom Glavinom (rođakom Andreija Glavine), s članovima obitelji Stroligo, s Nerejom Obradović, Dolores Positelj, Anom Petrovčić, Marinom Mikuluš, Sonjom Vidalić, Sonjom Simone, Vilmom (Marmilić) Afrić i Kristinom (Karlović) Županić. Svi su pokazali duboku privrženost i entuzijazam za svoje jezike i povijest svoje zajednice te su nam pružili izuzetno vrijedne informacije ne samo o Šušnjevici, Kostrčanu, Novoj Vasi/Nosolu i Žejanama nego i o raznim iskustvima onih koji su napustili zajednicu te o rodbini koja je emigrirala u SAD.

Uz govornike koji su cijeli život proveli u regiji, imali smo priliku razgovarati i s gospodinom Silviom Cvečićem, članom zajednice koji se poumirovljenju vratio u svoje rodno selo, nakon što je desetljećima bio dio ‘istrorumunjske' dijaspore u New Yorku. Jedna od naših sugovornica, gospođa Nereja Obradović (koju je također intervjuirao Tony Hurren 1960-ih), ljubazno nam je dopustila da skeniramo nekoliko brojeva (iz razdoblja 1997.–1999.) „Scrisore către frați Rumer” („Pismo [našoj] rumunjskoj braći”) – biltena na istrorumunjskom jeziku za članove zajednice, koji je izdavao Emil Petru Rațiu u suradnji s Ervinom Curtisom i Kulturnom udrugom Andrei Glavina (vidi ilustracije).

Zabilježili smo jedanaest intervjua i slobodnih razgovora koje trenutno transkribiramo i bilježimo. 

Već pripremamo naše sljedeće putovanje. Budući da nam je uvijek drago upoznati nove članove zajednice, molimo vas da nam se javite na istrox@ling-phil.ox.ac.uk ako biste željeli razgovarati s nama u rujnu. 

Izuzetno smo zahvalni svim članovima zajednice koji su odvojili vrijeme za razgovor s nama i učinili da se tijekom travanjskog posjeta osjećamo dobrodošlo u Istri.  

Zahvaljujemo svima koji su našli vremena za nas te velikodušno podijelili mnoštvo informacija o svom jeziku i zajednici. Njihov nas entuzijazam potiče da nastavimo s našim radom i razmotrimo nove istraživačke pravce. 

Zahvaljujemo i dr. sc. Chiari Cappellaro s Fakulteta za lingvistiku, filologiju i fonetiku Sveučilišta u Oxfordu na neprocjenjivoj pomoći u uspostavljanju kontakta s članovima istrorumunjske zajednice u Trstu. Također izražavamo duboku zahvalnost za svu pomoć i smjernice koje su nam pružili gospođa Viviana Brkarić (za južnu zajednicu) i dr. sc. Robert Doričić (za Žejane).