hISTROX = ISTRORUMUNJSKI.
Istrorumunjski je jezik s možda tek 120 aktivnih i tečnih govornika u svojoj matičnoj regiji, na istarskom poluotoku u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Oni uglavnom žive u selu Žejane, sjeverno od planine Učke, te u nekoliko sela, od kojih je najveće Šušnjevica, južno od planine. Također ima govornike i u inozemstvu, primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji. Romanski je jezik, što znači da potječe iz latinskog, te je blisko povezan s rumunjskim, a slabije s jezicima poput talijanskog, francuskog, španjolskog ili portugalskog. Na njega je uvelike utjecao i stoljetni kontakt s drugim jezicima, osobito hrvatskim, koji pripada drugoj porodici jezika, slavenskoj (koja uključuje, među ostalim i bugarski, slovenski, poljski i ruski). Prema UNESCO-u, istrorumunjski je teško ugrožen jezik, što znači da je u neposrednoj opasnosti od potpunog nestanka. Detaljne informacije o istrorumunjskom jeziku općenito su teško dostupne, kako stručnim lingvistima, tako i drugima koji žele znati više o njemu – uključujući same govornike i njihove obitelji.
hISTROX = POVIJEST. Naša je povijest istrorumunjskog jezika nešto novo. Nitko nikada nije pokušao napisati sveobuhvatnu povijest ovog jezika. Naš projekt nije usmjeren samo na razvoj riječi, gramatike i zvukova istrorumunjskog, već ponajprije na povijest njegovih govornika. Posebno nas zanima što nam živi govornici, u Hrvatskoj i širom svijeta, mogu reći svojim riječima iz vlastitog životnog iskustva o povijesti njihove zajednice tijekom 80 godina od Drugog svjetskog rata nadalje.
hISTROX = OXFORD. Središte je našeg projekta Sveučilište u Oxfordu, a financiran je zahvaljujući velikodušnosti Leverhulme Trusta iz Ujedinjenog Kraljevstva. Interes za istrorumunjski jezik u Oxfordu postoji još od 1960-ih, kada je oksfordski lingvist Tony Hurren posjetio tu zajednicu i pisao o istrorumunjskom jeziku. Naš je izvorni ISTROX projekt bio temeljen na zvučnim zapisima koje je Tony Hurren snimio u Istri 1960-ih, a koje je njegova supruga, gospođa Vera Hurren, donirala knjižnici Taylor Institution u Oxfordu. Ovaj smo materijal učinili dostupnim lingvistima i istrorumunjskoj zajednici digitaliziranjem i objavom na internetskoj platformi Zooniverse, gdje smo pozvali preostale govornike jezika da ih transkribiraju i prevedu. Naša stranica na Zooniverseu i dalje je otvorena te i dalje rado primamo doprinose.
