Istrorumunska zajednica

Iako je podrijetlo govornika istrorumunjskog sporna tema, najvjerojatnije su potekli od potomaka stočarskih zajednica koji su izvorno prebivali u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj tijekom srednjeg vijeka te su se naselili u Istri u kasnom srednjem vijeku. Zbog turskih napada u kasnom 15. i ranom 16. stoljeću, ali i poticaja Venecije, zajednica se nastanila u svojoj današnjoj regiji, koja je u 19. stoljeću uključivala i jadranske otoke Krk i Rab. U to je vrijeme Istra bila pod venecijanskom (i habsburgškom) dominacijom te je Venecija željela ponovno naseliti regiju čije se stanovništvo znatno smanjilo nakon rata, kuge i suše.

Zejane, 1960s. View of the village/ Pogled na selo

Povijesni dokumenti pokazuju da je istrorumunjski bio široko raširen po istarskom poluotoku u 17. stoljeću, no do 20. stoljeća govornici istrorumunjskog živjeli su samo na nekim lokacijama u sjeveroistočnoj Istri (u Hrvatskoj) oko planine Učka (oko 30-45 km od grada Rijeke). Naseljavali su područje sjeverno od planine Učke u selu Žejane te južno od Učke u i oko Šušnjevice (Letaj, Nova Vas/Nosolo, Jasenovik, Brdo, Kostrčan, Zankovci, Škabići, Trkovci, Miheli). Nakon Drugog svjetskog rata mnogi su govornici istrorumunjskog emigrirali van svojih sela, prvo u Rijeku i druge gradove na jadranskoj obali, a zatim u inozemstvo, najviše u Sjedinjene Američke Države i Australiju.

6 zejane 2019 sisters vesna and laura sankovic with family look at the hurren photos

Trenutni je broj govornika istrorumunjskog jako mali, no teško je dati točan broj. Nedavne inicijative koje pokušavaju oživjeti zanimanje za jezik te čak i uvesti poučavanje istrorumunjskog u osnovne škole pridonose zaustavljanju opadanja broja govornika. Postoje dokazi da je sredinom 19. stoljeća bilo nekoliko tisuća govornika, dok sredinom 20. stoljeća hrvatski lingvist August Kovačec (1971) broj preostalih govornika u Hrvatskoj krajem 1960-ih, kada je Hurren provodio svoje istraživanje, procjenjuje na 1000 do 1500. Broj govornika nastavlja oštro padati: u devedeseitm godinama 20. stoljeća Filipi (2002) procjenjuje broj na 250 aktivnih, fluentnih govornika u Istri, a broj i dalje pada. Govornici u Istri danas su pretežno stariji od 70 godina te govore i hrvatski. Znanstvenik Antonio Dianich (2012) tvrdi da broj dijasporskih govornika u saveznoj državi New York premašuje broj preostalih govornika u Istri. Cilj je našeg projekta utvrditi do koje se mjere istrorumunjski još govori i razumije u dijaspori.

7 zejane 2019 sankovic family with istrox team

Iako se zajednica znatno promijenila u zadnjih par desetljeća, najviše zbog emigracije, neke od tradicija su još uvijek zadržane, kao što je sustav imenovanja obitelji u područjima u kojima se govori žejånski i vlåški. Ovdje smo se trudili ostati vjerni tradiciji. Obitelji nose nešto što bismo mogli nazvati nadimak kućanstva, koji se ne nasljeđuje samo kroz izravnu nasljednu vezu, nego ga mogu naslijediti i obitelji koje nisu izravni rođaci, ali su ili živjeli s obitelji ili se brinuli o starijim članovima tog kućanstva, što je također lokalna tradicija. Nadimci kućanstva važni su u svakodnevnoj komunikaciji i služe kako bi se razlikovale obitelji koje imaju ista službena prezimena. Ako želite znati više o sustavu nadimaka kućanstva, pogledajte ove poveznice projekta Očuvęj vlåška ši žejånska limba (Preservation of the Vlaški and Žejanski Language), pogotovo:

Literatura

Dianich, A. (2012). Nušte de ‘nwarodu č-a ga'neyt ‘vlwaški-n ‘Bəršćina (‘Istriya). Qualcosa sulla gente che parlava l'istroromeno a Briani (Istria). Frammenti di una conversazione u Gronchi, M. i Soriani Innocenti, M. (ur.) Societas et universitas: miscellanea di scritti offerti a Don Severino Dianich. Pisa: ETS, 145–73.
Filipi, G. (2002). Istrorumunjski lingvistički atlas. Atlasul lingvistic istroromân. Atlante linguistico istrorumeno. Pula: Znanstvena udruga Mediteran.
Kovačec, A. (1971). Descrierea istroromânei actuale. Bucharest: Editura Academiei.