Što planiramo učiniti
Muzej Lapidarium, Novigrad/Cittanova, 2022. Vitrina s audiokasetama i trakama za kolutni magnetofon doniranim Bodleian knjižnicama Bodleian.s donated to the Bodleian libraries
hISTROX je trogodišnji projekt (2024. - 2027.) koji financira Leverhulme Trust, a koji nastavlja i razvija naš pilot projekt, ISTROX, o istrorumunjskom jeziku i njegovim govornicima. Cilje je ovog novog projekta objaviti pristupačnu Povijest istrorumunjskog jezika, namijenjenu ne samo stručnjacima — poput lingvista, povjesničara ili etnografa — već i široj javnosti, uključujući članove zajednice i njihove potomke u dijaspori. Ovo će biti prvi povijesni prikaz jezika objavljen na engleskom jeziku, za razliku od prethodnih radova koji su uglavnom na rumunjskom ili hrvatskom jeziku. Nadamo se da će ovo povećati dostupnost našeg istraživanja međunarodnoj čitateljskoj publici.
Prvi dio našeg rada bavit će se vanjskom poviješću jezika. Pod tim podrazumijevamo povijest jezika u odnosu na zajednicu koja ga govori, mjesta na kojima se govorio, druge zajednice s kojima su jezik i njegovi govornici došli u kontakt, načine na koje je jezik korišten te stavove govornika i onih koji ga ne govore prema njemu. Za razdoblje sredine i kasnog dvadesetog stoljeća pozvat ćemo preživjele govornike da podijele svoja iskustva i razmišljanja o povijesti jezika i zajednice. Već smo uspostavili kontakte s članovima druge i treće generacije članova zajednica iz Australije i Sjedinjenih Američkih Država, koji su nam pomogli proširiti kontakte i izrazili zanimanje da ostanemo u kontaktu. Potomci govornika istrorumunjskog jezika diljem svijeta još uvijek su zainteresirani za svoje naslijeđe. Interakcija s njima pomoći će nam da saznamo više o njihovom poznavanju jezika i s vremenom im omogućiti da postanu su-stvaratelji novog znanja o jeziku.
Među mnogim pitanjima na koja želimo odgovoriti su:
• Odakle potječe istrorumunjski i gdje se govorio prije dolaska u Istru?
• Kako i zašto se broj govornika smanjio od 1960-ih, kako u Hrvatskoj, tako i u dijaspori?
• Kako, gdje i kada govornici još uvijek koriste istrorumunjski jedni s drugima?
• Kakva je priroda moderne istrorumunjske dvojezičnosti?
Drugi dio Povijesti bavit će se unutarnjom poviješću jezika. To znači da ćemo proučavati razvoj njegove gramatike, glasova i riječi, s posebnim naglaskom na učinke dugotrajnog kontakta s hrvatskim jezikom. I ovdje će važan element biti naše vlastito terensko istraživanje i rad putem interneta s govornicima i zajednicom. Neki primjeri mnogih jezičnih tema koje ćemo istraživati su:
• Obilježavanje glagolskog vida. Ovo je glavna karakteristika glagolske morfologije u slavenskim jezicima, ali ne i u romanskim jezicima. Činjenica da postoji u romanskom jeziku kao što je istrorumunjski jasno ukazuje na utjecaj hrvatskog, no kako je preuzeta iz hrvatskog i koji je rezultat toga?
• Obilježavanje množine kod imenica. Razlika između jednine i množine kod imenica uvelike je izgubljena u istrorumunjskom jeziku. Kako se to dogodilo i koje su posljedice toga za gramatiku u cjelini?
• Promjenjivi rod. Poznato je obilježje rumunjskog jezika i njegovih bliskih srodnika, poput istrorumunjskog, da imaju, ili su nekada imali, velik broj imenica koje su muškog roda u jednini, ali prelaze u ženski rod u množini. Ovaj neobičan fenomen već dugo nestaje iz istrorumunjskog, no njegov nestanak je složen. Što se dogodilo i zašto?
• Brojevi. Istrorumunjski je brojeve posudio iz hrvatskog. Brojevi i brojčana struktura iz oba jezika ponekad koegzistiraju u istrorumunjskom, ali kako i zašto? Njihova koegzistencija čak dovodi do jedinstvenog numerativnog oblika množine imenica.
Novigrad/Cittanova, 2022. Članovi vlaške i žejanske zajednice posjećuju izložbu koju su kurirali ISTROX i Muzej Lapidarium.
Naše su metode mješavina tradicionalnog i inovativnog. Ovo je prvi pokušaj da se ispriča vanjska povijest ove govorne zajednice oslanjanjem izravno na svjedočanstva i životna iskustva njezinih preživjelih članova i njihovih potomaka. Zanima nas suradnja s preživjelim tečnim i polutečnim govornicima te njihovim potomcima (čak i ako više ne govore jezik). Kroz naše ranije projekte već smo postavili temelje za okruženje koje je otvoreno ne samo govornicima jezika, već i njihovim rođacima koji ga možda više ne govore, kako u Hrvatskoj, tako i u dijasporskim zajednicama.
Kao odgovor na činjenicu da su govornici vlaškog i žejanskog raspršeni diljem svijeta, u kolovozu 2020. pokrenuli smo stranicu za suradnju zajednice na internetskoj platformi Zooniverse. Na nju smo postavili zvučne zapise snimljene koje je snimio Tony Hurren tijekom 1960-ih te pozvali govornike jezika da poslušaju snimke i riješe jednostavne zadatke kako bi nam pomogli bolje razumjeti ne samo jezik, već i same govornike. Iako je tehnologija u početku bila nepoznata starijim govornicima, ovi su nam doprinosi pomogli proširiti bazu kontakata među istrorumunjskom zajednicom u Hrvatskoj i dijaspori, što je izgradilo most prema trenutnoj fazi projekta. Danas je naša Zooniverse stranica – koja je i dalje otvorena za doprinose – okruženje u kojem se suradnici već osjećaju dobrodošlo, u kontaktu s nama ili dijeleći svoja razmišljanja o projektu te ih i dalje potičemo na sudjelovanje.
Kako bismo razumjeli povijest istrorumunjskog jezika i njegovih govornika do Drugog svjetskog rata, oslonit ćemo se na mnoge pisane izvore koje imamo, počevši od zapažanja koja su uglavnom napravili lingvisti u 19. i 20. stoljeću. Za ranija stoljeća konzultirat ćemo niz povijesnih i diplomatskih dokumenata.
Za razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, razgovori s preživjelim članovima zajednice o njihovim osobnim iskustvima preseljenja i migracije imat će važnu ulogu. Korištenjem fotografija, zvučnih zapisa i drugih arhivskih materijala, nadamo se potaknuti sjećanja i razmišljanja kako bismo razumjeli okolnosti koje su prisilile članove zajednice da napuste svoja sela i kako su nakon toga očuvali svoj identitet.
Sav ovaj materijal činit će temelj za daljnji rezultat naše Povijesti, a to je „e-korpus“ koji će sadržavati zvučne, fotografske i arhivske materijale, dokumentirajući povijest upotrebe jezika u Istri i dijasporskim zajednicama. Korpus ima tri cilja:
1. Prikupiti što više jezično, etnografski, društveno i povijesno relevantnog materijala u okviru našeg rada na Povijesti
2. Zabilježiti trenutnu upotrebu jezika, ne samo u spontanom govoru i razgovoru, već i putem suvremenih sredstava komunikacije—uspoređujući ono što prikupimo s Hurrenovim zapažanjima iz 1960-ih
3. Omogućiti tečnim ili polutečnim govornicima da postanu aktivni dionici istraživanja koje se provodi za njih i s njima
